Rezervacije


Crkve u Dubrovniku

Crkve u Dubrovniku

Crkve u Dubrovniku poput Katedrale, crkve Sv. Vlaha, Sv. Ignacija, Samostan franjevaca ili sinagoga povijesno su graditeljsko i umjetničko naslijeđe, kao i bogate riznice autohtonih predmeta i originalnih dokumenata, koje svjedoče o slavnoj prošlosti Dubrovnika, u koju je dominantnu ulogu imala vjera i molitve posebno u vremenima velikih nedaća. I danas se u ovim sakralnim hramovima služe crkveni obredi.

Uz dubrovačku Katedralu Marijina Uznesenja vezuje se legenda engleskog kralja Richarda I. Vraćajući se iz III križarskog rata doživio je brodolom na stijenama otoka Lokruma i tada se zavjetovao da će, preživi li, darovati novce za izgradnju crkve posvećene Blaženoj djevici Mariji. Novci su iskorišteni za dovršenje radova na romaničkoj katedrali, čiji su radovi bili u tijeku. Njena gradnja započeta je u 12. stoljeću, a završena u 14. stoljeću. 1667. godine u velikom potresu bila je potpuno uništena. Današnja barokna katedrala izgrađena je na istom mjestu u 18. stoljeću nastojanjem Stjepana Gradića, uglednog povjesničara i filozofa, koji je u Dubrovnik uspio dovesti najpoznatije talijanske arhitekte i graditelje poput Andrea Buffalinija, Paola Andreottija. Gradila se dugo i uz pomoć mnogih majstora, a završio ju je domaći majstor Ilija Katičić. U katedrali se nalazi jedna od najvrednijih riznica u Europi i raspolaže s vrijednim relikvijama, okovanih u posebnim relikvijatima, ukrašenim filigranom i emajlom u zlatu, velike umjetničke vrijednosti. Posebno su zanimljiva vrijedna djela Tiziana, Santia, Pordenonea, Palme i sl. Osim toga, katedrala je i zanimljivo arheološko nalazište, budući da su tijekom posljednje obnove krajem prošlog stoljeća otkriveni ostaci prostrane bizantske crkve, koja potječe iz 7. stoljeća.

Za mnoge najljepša dubrovačka crkva Sv. Vlaha, djelo venecijanskog kipara i graditelja Marina Gropellija, vrhunski je spomenik barokne arhitekture. Podignuta je početkom 18. stoljeća, gdje se i ranije nalazila crkva, sagrađena u romaničko - gotičkom stilu. posvećena istom patronu, koja je stradala u velikom potresu 1667. godine, a nakon toga još više u požaru. Od te originalne crkve su sačuvani samo temelji i tri kipa: stari pozlaćeni kip Sv. Vlaha s maketom grada iz 1453. godine, te dva kipa Lazanića: sv. Vlaho i sv. Jeronim. Sv. Vlaho, armenski je biskup, nebeskim zaštitnikom grada postao je 972. godine, kada je i izgrađena prva crkva njemu posvećena. Među mnogim legendama o sv. Vlahu najpoznatija je ona u kojoj se on prikazuje svećeniku crkve sv. Stjepana, Stojku i obznanjuje mu da će Venecija napasti grad. Svećenik o tome obavijesti gradske vlasti koje su na vrijeme osigrale obranu. Bradati starac s mitrom na glavi, koji drži Grad u lijevoj ruci a desnom blagoslivlje, postao je službeni simbol Republike i njegov se lik nalazio na barjaku, novcu, službenom pečatu, dokumentima, a njegovi kipovi postavljeni su nad svim gradskim vratima i na svakoj gradskoj utvrdi, gdje se i danas nalaze. Dan sv. Vlaha slavi se 03. veljače procesijom koja okuplja vjernike iz Dubrovnika i njegove okolice, a slavi se i kao Dan grada Dubrovnika.
Crkva Sv. Ignacija ili Jezuiti, djelo je poznatog isusovačkog arhitekta i slikara Ignazia Pozzo, koji je gradio crkvu od 1699. do 1703. Crkva je dovršena 1729. godine. Nalazi se na Poljani Ruđera Boškovića, poznatog dubrovačkoga fizičara, koju s Gundulićevom poljanom spaja prekrasna barokna skalinada, nastala 1738. od strane poznatog rimskog arhitekta Pietra Passalacquea.

Franjevački samostan, koji potječe iz 1317. godine, na južnom portalu otkriva skulpturu Bogorodice, koja u skutu drži svog mrtvog sina, majstorsko je djelo dubrovačkih klesara braće Petrović, Leonarda i Petra iz 1498. godine. U unutrašnjosti crkve nalazi se grob Ivana Gundulića, poznatog dubrovačkog pisca. Klaustar samostana djelo je majstora Mihoje Brajkova iz Bara, a svojom kasno romaničkom izvedbom predstavlja jedno od najljepših ostvarenja tog doba. Nezaobilazna atrakcija je i apoteka iz 14. stoljeća smještena u Franjevačkom samostanu, koja je po kontinuitetu djelovanja jedna od najstarijih u Europi.

Dominikanski samostan, čiji današnji oblik datira iz 15. stoljeća, čuva posebno dragocjena slikarska ostvarenja dubrovačke slikarske škole 15. i 16. stoljeća poput djela umjetnika Nikole Božidarevića, Lovre Dobričevića, Vlaha Bukovca, te djela stranih majstora poput Tiziana. Posebna vrijednost ovog samostana je i bogata knjižnica s više od 220 inkunabula, lijepo ukrašenih rukopisa i dokumenata.
Dubrovačka sinagoga. smještena u Žudioskoj ulici, jedna je od najastarijih sinagoga u Europi u kojoj se i danas obavljaju obredi. Uz sinagogu nalazi se i muzej s vrijedni predmetima, dokumentima, među kojima je i tora iz 14. stoljeća.

Jednako je zanimljiva crkvica sv. Marije ili Gospa od Danača, koja je uz samostan smještena na hridinama mora, sagrađena u 15. stoljeću i danas čuva vrijedna djela poznatih slikara Nikole Božidarevića i Lovre Dobričevića. Okrenuta prema moru, ova crkvica zavjetno je mjesto, posebno, dubrovačkih pomoraca, koji je i danas pozdravljaju brodskim sirenama, a časne sestre odgovaraju blagoslovom crkvenih zvona, želeći im mirno more i sigurnu plovidbu.