Rezervacije


Ivan Gundulić – Dubrovačka sloboda otjelovljena u bezvremenskom stihu

Ivan Gundulić – Dubrovačka sloboda otjelovljena u bezvremenskom stihu

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo”, odjekuje starim povijesnim ulicama Starog Grada, kada se mnoštvo ushićeno divi zastavi „Libertas“ koja se redovito razvije - na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara. Svake godine, na točno isti dan, ova emotivna pjesma, himna i ujedno posveta slobodi, odzvanja gradom. Pjesma koju svaki građanin poznaje i prepoznaje srcem. Riječi su to jednog od najslavnijih sinova grada Dubrovnika, Ivana Gundulića.

Rođen 8. siječnja 1589. u Dubrovniku, mladi Ivan Gundulić imao je sreću odrastati u bogatoj, uglednoj i respektabilnoj obitelji tog doba. Njegov otac Francesco Gundulić bio je istaknuti i cijenjeni diplomat, koji je zastupao Dubrovačku Republiku čak i na sudu Pape Grgura VIII. Njegova budućnost je tako bila unaprijed definirana i zadana, a njegova prva naobrazba bila je poduka iz prava i filozofije. U mladoj dobi od svega 19 godina, krenuo je očevim stopama kada postaje član Velikog vijeća grada Dubrovnika.

Uspješnu karijeru politike te diplomacije, slijedila je još jedna strast, a to je bila poezija. Ta strast je udarila snažan pečat i ugravirala Gundulićevo ime velikim slovima u slavnu povijest grada Dubrovnika. Njegova spisateljska karijera započela je sa kratkim pjesmama i melodramama dok se davne 1621. godine tiska njegova prva publikacija; „Suze sina razmetnoga“ kroz koju je ilustrirao tri kategorije kršćanske vjere; grijeh, pokajanje i iskupljenje.

Nakon nekoliko uspješnih pjesama i objavljenih radova, Ivan je iznjedrio jedno od svojih epohalnih remek djela; mitološko - pastoralnu dramu „Dubravka“, koja čuva najpoznatiji stih hrvatskog pjesništva i literature; “O Lijepa, o draga o slatka slobodo”.

U drugom svom epohalnom djelu „Osman“, Gundulić oslikava kontraste između kršćanstva i islama, Europe i Turaka, zapada i istoka i daje svoj jedinstveni literarni filozofski pogled na ono što percipira kao slobodu i ropstvo.
Kreativan, bogat i nadahnut život biva prekinut dana 8. prosinca 1638. godine. Nakon vrlo visoke temperature koja je rezultirala upalom porebrice, Ivan Gundulić umire. No veliki sin svoga grada bio je daleko od bilo kakvog zaborava. Godine 1893. Gundulićev kip podignut je na najvećem gradskom trgu, trgu koji nosi ime velikog pjesnika – poznate Gundulićeve poljane.

Podizanje njegova kipa, svjedoči o velikoj počasti unutar koje su svoje mjesto našle samo neke, malobrojne statue slavnih dubrovačkih građana, pokazujući neizmjerno poštovanje prema njegovoj veličini.
Najpoznatiji stihovi koji se prepliću i odzvanjaju oko drevnih zidina, sa svakim Dubrovačkim ljetnim Festivalom, oživljavaju Ivana Gundulića, koji tako živi zauvijek u svom voljenom Gradu.

I još za kraj nekoliko činjenica o velikom dubrovačkom stvaratelju koje vrijedi znati:

  • Najznačajniji je predstavnik baroknog stvaralaštva u Dubrovniku,
  • Kroz cijelo svoje stvaralaštvo propitivao je motive prolaznosti ljudskog života, odnosno smrti i života,
  • Najznačajnija djela su Suze sina razmetnoga (Mleci, 1622.), Dubravka (prikazana u Dubrovniku 1628.) i Osman (tiskan tek 1826.).
  • Grob mu se nalazi u franjevačkoj crkvi, dok se u biblioteci franjevačkog samostana čuvaju najstarije kopije Osmana iz 1652. kao i primjerak iz 1826. tiskan u Dubrovniku.