Rezervacije


Lokrum – legenda koja živi

Lokrum – legenda koja živi

Rajski otok Lokrum zelena je oaza Dubrovnika, koja se katkada doima kao da pluta na tirkiznom Jadranskom moru - kao kamenčić u moru nehajno bačen s povijesnih starogradskih zidina. Spokojno i idilično, ovo mjesto mira i odmora, kroz brojna stoljeća građani su koristili kao mjesto svog ljetnog bijega i odmora. Na ovom mjestu posjetitelji obično vide raskošnu mediteransku vegetaciju, borovima osjenčane staze te kristalno čiste vode koje duž cijelom otoka odjekuju beskrajnim skladom i mirom. Mir kojim odiše navest će vas da promislite da je ljepota sve što ovaj otok ima. No razmislite još jednom jer ispod smirujuće površine kojom otok zrači krije se vrlo burna i uzbudljiva prošlost.

Široka lepeza stranih vladara svijeta znala je pristizati u Dubrovnik diljem ovih stoljeća. Jedan od tih posjetitelja bio je Richard I, kralj Engleske, poznatiji kao Richard Lavljeg Srca. Može se reći da je ovaj engleski kralj bio neočekivani posjetitelj Dubrovnika, preciznije rečeno – otoka Lokruma. Prema legendi, posjetio je Dubrovnik 1192. na svom povratku sa trećeg Križarskog rata u Palestini. Njegov brod, ulovljen u strašnoj oluji u Jadranskom moru, očajnički je tražio bilo kakvo sklonište.

Prestravljen za svoj život, zarekao se da će ako preživi oluju, sagraditi crkvu na mjestu gdje je prvi put dotaknuo zemlju. Nakon gorke borbe s podivljalim morem, brod mu je konačno pronašao utočište u zaljevu otoka Lokruma, a on je ne zaboravljajući svoj zavjet, izgradio crkvu baš na tom posebnom mjestu . Građani Dubrovnika uskoro su čuli za kraljev dolazak i odmah mu poslali predstavnike u susret, te ga pozvali u Grad. Obasuli su ga mnogim lijepim poklonima i uvjeravali ga da ostane duže ne bi li se opustio i oporavio nakon svih iskušenja. Iako smješten u gradu, nastavio je realizaciju svojeg obećanja o projektu izgradnje crkve na Lokrumu.

Međutim dubrovačko Gradsko vijeće uvjerilo ga je da je da bi crkva u gradu bila puno bolja ideja dok će oni samostalno organizirati izgradnju crkve na otoku. Kralj Richard je rado prihvatio taj prijedlog i legenda kaže da je čak upitao Papu za dozvolu. Da što čvršće zapečate pogodbu, ponudili su odnosno osigurali kralju povratak natrag u Englesku, u svojim brodovima. Prije svog odlaska kralj Richard ostavio je 100.000 zlatnika za izgradnju crkve sa jednim od svojih ljudi koji je bio zadužen za dovršenje zadatka i ispunjenje misije do kraja. Zadovoljan što je ispunio svoj zavjet, otplovio je u Ankonu u Italiji sa dubrovačkim brodovima. Od Ankone je tako putovao preko Europe sve do Engleske. Crkva je bila izgrađena između 12. i 14. stoljeća i bila je poznata kao jedna od najuređenijih romaničkih crkava u Europi. Nažalost ista ta crkva je teško oštećena u velikom potresu 1667. i vrlo malo je ostalo sačuvano od njenog prvobitnog arhitektonskog izvornika. Crkva je ponovno izgrađena između 1673. i 1713. godine i poznata je danas kao Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije.