Sokol kula, zaštitnik Konavala

Sokol kula smjestila se na visokoj nepristupačnoj stijeni poviše sela Dunava u Konavlima, nadomak Dubrovnika i svojom impozantnom veličinom još od ilirskih vremena dominira Konavoskim poljem. Svojim oblikom prilagođena je prirodnoj stijeni na kojoj je nastala, a bojom kamena sjedinila se s prirodnim okolišem.

Ova iznimna građevina prvi se put spominje 1391. godine u Dubrovačkom arhivu, no položaj tvrđave sugerira postojanje utvrde na istom mjestu još iz vremena Ilira, Grka i Rimljana o čemu svjedoče ostaci keramike i rimske cigle u zidinama tvrđave.

Konačan oblik Sokol Kula dobiva u vrijeme slavne Dubrovačke Republike 1419. godine nakon kupnje istočnog dijela Konavala. Tvrđava je osim svoje obrambene funkcije služila i za pohranu municije i oružja te za zalihe žita i vina u slučaju iznimnih ratnih okolnosti. Tvrđava Sokol imala je 2 gustijerne, zgradu municije, skladište vina i hrane te stan kaštelana, koji je upravljao ovom strateški važnom utvrdom, zgrade za stražare i smještaj za žene i djecu iz obližnjih sela u slučaju opasnosti. Ova slavna tvrđava preživjela i veliki potres 1667. godine, a napuštena je početkom 18. stoljeća nakon čega su uslijedile brojne devastacije.

Od 1965. godine Sokol kula je u vlasništvu Društva prijatelja dubrovačke starine Dubrovnika, koja je proteklih pet godina brižno obnavljala i restaurirala ovu vrijednu srednjovjekovnu utvrdu. U proljeće 2013. godine Sokol kula je ponovno otvorila svoja vrata nakon 350 godina kao srednjovjekovna turistička atrakcija. Posebno je značajna impresivna arheološka zbirka koja se nalazi u obnovljenoj kaštelanovoj kući. Bogati arheološki nalazi, nađeni podno tvrđave, potvrđuju kontinuitet života i trajanje utvrde od bakrenog doba oko 2300. godina prije Krista pa sve do napuštanja tvrđave početkom 18. stoljeća.